|
Prestuna sekunda
|
|
|
Šta je to prestupna sekunda?
Vaši komentari
Dipl. ing. Drago I. Dragović
dragovic@net.yu
Iako mi to ne primećujemo, tzv. građansko vreme[1] se povremeno podešava
jednosekundnim priraštajima, da bi se time osiguralo da razlika između
jednoobrazne vremenske skale definisane atomskim časovnicima (TAI[2]) i
perioda Zemljine rotacije nikada ne pređe više od 0,9 sekundi.
Koordinisano univerzalno vreme (UTC[3]), atomsko vreme, predstavlja tu
podešenu vremensku skalu i čini osnov našeg svakodnevnog građanskog
vremena.
Nakon nekoliko godina mukotrpnog rada, 1956. godine su konačno dvojica
astronoma sa Američke mormaričke opservatorije (USNO) i dvojica
astronoma iz Nacionalne fizičke laboratorije u Teddingtonu (UK) odredila
relaciju između frekvencija cezijumovog atoma (vremenski standard) i
Zemljine rotacije u određenoj epohi. Kao rezultat se pojavila definicija
sekunde, u kojoj se kaže da je to period vremena potreban da se napravi
9.192.631.770 treptaja cezijumovog atoma u nultom magnetnom polju. Tako
definisana sekunda je bila ekvivalentna onoj definisanoj kao
1/31.556.925,9747 deo 1900. godine. Atomska sekunda je, znači, bila
jednaka prosečnoj sekundi vremena Zemljine rotacije na kraju XIX veka.
Naučnici iz Rapid Service/Prediction Center u International Earth
Rotation Service (IERS), koji se nalazi pri U.S. Naval Observatory,
neprestano prate Zemljino rotiranje. Deo njihovih merenja uključuje
određivanje vremenske skale koja se zasniva na trenutnoj brzini rotacije
naše planete. UT1[4] je jedno nepravilno vreme bazirano na Zemljinoj
rotaciji.
Naša planeta konstantno usporava, najviše zahvaljujući kočionim silama
okeanskih plima i oseka. Zahvaljujući drevnim posmatranjima pomračenja,
moguće je odrediti da to usporavanje iznosi oko 2 milisekunde dnevno
svakog veka. Zbog tog efekta uočavamo da vreme Zemljine rotacije
usporava u odnosu na vreme naših atomskih časova. Pošto je prošao jedav
vek od kako je uspostavljena prošla epoha (tj. koja je otpočela 1900.
godine, vrednost je akumulirana na oko 2,3 milisekundi dnevno. Na
dinamiku Zemlje utiču i mnogi drugi faktori, neki na krajnje nepredvidiv
način[5], tako da je za precizno utvrđivanje perioda Zemljine rotacije
neophodno konstantno ga kontrolisati i meriti.
Sa ciljem da održe kumulativnu razliku u UT1 – UTC umanjeno za 0,9
sekundi, u atomsku UTC vremensku skalu je periodično uvedena prestupna
sekunda nebi li se umanjila razlika između ove dve vremenske skale. Za
razliku od prestupnog dana, prestupna sekunda može (teorijski) da bude
pozitivna ali i negativna, što zavisi od Zemljine rotacije. Od kada je
prvi put uvedena 1972. godine, sve sekunde su do sada bile pozitivne
(ovde se nalazi spisak svih prestupnih sekundi do sada), što samo govori
o generalnom trendu usporavanja Zemlje usled plimskih kočenja. Kliknite
na ilustraciju
Grafikon pokazuje razliku između UT1 i UTC. Vertikalna osa prikazuje
prestupne sekunde
Često se mogu čuti i pročitati mišljenja laika da povremeno umetanje
prestupne sekunde pokazuje da će za nekoliko milenijuma Zemlja potpuno
prestati da se okreće. Ta konfuzija nastaje jer mnogi prestupnu sekundu
shvataju kao meru Zemljinog usporavanja. Međutim, jednosekundno
dodavanje je jednostavno indikator akumulirane vremenske razlike između
dva vremenska sistema. Naprimer, vrlo sličnu situaciju bi imali sa nekom
personom čiji sat kasni 2 sekunde svakog dana. Na nekom drugom, tačnom
satu, sutradan bi konstatovali da je njegov sat sporiji za dve sekunde.
Nakon mesec dana, njegov sat bi pokazivao grešku od jednog minuta
(trideset dana po dve sekunde greške dnevno). Konačno, taj čovek bi se
setio i resetovao sat za jedan minut da bi mu pokazivao tačno vreme.
Ovaj scenario je isti onom koji koristi prestupnu sekundu. Razlika je
jedino u tome što smo umesto da resetujemo sat koji kasni, mi odlučili
da korigujemo sat koji pokazuje precizno vreme. Razlog za tako nešto je
u tome što možemo da promenimo vreme jednog atomskog časovnika, ali ne
možemo da podesimo da se brzina Zemljine rotacije složi sa atomskim
časovnikom. Trenutno, Zemlja kasni za oko 2,3 milisekunde dnevno. Nakon
500 dana, razlika između vremena Zemljine rotacije i vremena na atomskom
časovniku će narasti na jednu sekundu. Umesto da dozvolimo da se tako
nešto dogodi, ubacićemo prestupnu sekundu, i dovesti dva vremena što
bliže poklapanju.
Odluku o tome kada tačno interkalirati (umetnuti) prestupnu sekundu u
UTC, donosi Međunarodni servis za Zemljinu rotaciju (International Earth
Rotation Service, IERS). Prema međunarodnom sporazumu, najbolje je to
učiniti krajem decembra i juna, a kao alternativa su dati termini krajem
marta odn. septembra. Od kako je 1972. sistem uveden u funkciju,
korišćeni su samo termini u junu i decembru.
Zvanično vreme u Sjedinjenim državama se određuje prema Master Clocku
(Glavnom časovniku) u Mornaričkoj opservatoriji USNO, a oni su ujedno
zaduženi i za precizno određivanje tačnog vremena i njegovo
objavljivanje svim nadležnim institucijama. Moderni elektronski sistemi,
kao što su elektronski navigaciloni ili komunikacioni sistemi, sve više
zavise od tačnog vremena i vremenskih intervala (PTTI), za koje moram da
napomene da spadaju pod nadležnost vojnog Ministarstva odbrane. Primeri
su, recimo, zemaljski navigacioni aviosistemi "LOGAN–C" i "Omega", ili
satelitski Sistem za globalno pozicioniranje, GPS. Najkritičnija primena
preciznog merenja vremena se odnosi na navigacione sisteme. Posebno je
to slučaj kod GPS–a, koji se uveliko primenjuje za određivanje pozicija
brodova, aviona, projektila, kamiona i automobila, pa čak i ljudi, širom
sveta. Svi ti sistemi se zasnivaju na vrlo preciznom vremenu putovanja
elektromagnetnog signala: tačnost od 10 nanosekundi (10 milijarditih
delova sekunde) odgovara preciznosti pozicioniranja od samo 3 metra.
Precizno merenje vremena je neophodno i za sinhronizaciju dva ili više
satova na različitim lokacijama. Takvo podešavanje je neophodno za,
naprimer, komunikacione sisteme velikih brzina. Svetske energetske
kompanije koriste precizno vreme da bi mogle da kontrolišu distribuciju
energije u mreži i smanje gubitke. Radio i televizijske stanice
zahtevaju precizno vreme (za objavljivanje) i tačne frekvencije da bi
mogle da emituju svoje programe. Brojni programi se emituju hiljadama
kilometara sa jedne obale do druge. Bez preciznog tajminga, stanice nebi
mogle da sinhronizuju prenos tih programa do lokalnih konzumenata. Svi
ti sistemi se oslanjaju na USNO Master Clock. Kliknite na ilustraciju
Većina cezijumskih časovnika u USNO su modeli HP5071A, koje je napravio
"Agilent Technologies, Inc." iz Santa Clare, Kalifornija.
"Čovek sa satom uvek zna koliko je tačno sati. Čovek sa dva sata nikada
nije potpuno siguran." – Sigalov zakon
USNO Master Clock.
"SAT – Mašina od velike moralne vrednosti za čoveka, budući da ublažuje
njegovu brigu za budućnost podsećanjem koliko mu je još vremena
preostalo" – Ambrose Bierce (1842–1914), " The Devil's Dictionary,"
1911.
Pominjano precizno vreme čuva se upotrebom atomskog časovnika. Princip
korišćenja takvih časovnika se zasniva na merenju frekvencije
mikrotalasne rezonancije (9.192.631.770 Hz, ciklusa u sekundi) atoma
cezijumovog izotopa Cs–133[6]. U nadležnoj američkoj opservatoriji,
atomska vremenska skala (AT) je determinisana sa 60 do 70 nezavisnih
atomskih satova, koji se nalaze u odvojenim podzemnim prostorijama, sa
strogo kontrolisanim uslovima. Kliknite na ilustraciju
"Helvett Packard" 5071A cezijumska cev. Preciznost zraka je jedan deo na
1012 delova, a stabilnost frekvencije 8 delova na1014 delova.
USNO ima obavezu da održava i neprestano usavršava sistem časovnika da
bi uvek bio ispred zahteva za preciznošću, stabilnošću i pouzdanosti.
Današnji Master Clock u opservatoriji USNO zasniva se na sistemu nekih
60 nezavisnih cezijumskih časovnika, i 7–10 vodoničnih maserskih
atomskih časovnika[7]. Da bi se obezbedila njihova stabilnost, ti satovi
se nalaze u dvadesetak podzemnih prostorija sa strogo kontrolisanom
temperaturom, vlažnošću, zračenjem, itd. Svakih 100 sekundi svi satovi
se automatski usklađuju, čime je vremenskoj skali obezbeđena ne samo
pouzdanost, već i ekstremna stabilnost. Uzejamni odnosi se ne menjaju za
više od 100 pikosekundi (0.000 000 000 1 sekundi) dnevno.
Na osnovu tako utvrđene vremenske skale, satni referentni sistem je
programiran na taj način da emituje satni signal koji služi kao USNO
Master Clock. Referentnim sistemom upravlja vodonični maserski atomski
časovnik, koji su u kratkom vremenskom periodi (manjim od nedelju dana)
izuzetno precizni. Oni daju onu stabilnost i pouzdanost sistemu
neophodnu za održavanje preciznosti Master Clock sistema.
Uređaji objedinjeni pod zajedničkim imenom "Very Long Baseline
Interferometry" (VLBI), koji se nalaze u Evropi, Americi i Japanu,
koriste se za utvrđivanje Univerzalnog vremena (UT1) koje se zasniva na
rotaciji Zemlje oko njene ose[8]. VLBI koriste naprednu astronomsku
tehniku osmatranja određenih vangalaktičkih izvora (najčešće kvazara)
radio teleskopima. Tako dobijene informacije mogu da se koriste za
generisanje slika udaljenih radio izvora, merenja brzine Zemljine
rotacije i određivanje dužine dana, ili kretanje Zemlje kroz kosmos.
Najprecizniji navigacioni sistemi koriste merenja koja sprovode
satelitski sistemi koji ninakoji način nisu vezani za Zemljinu površinu.
Takvi sistemi mogu da odrede poziciju sa greškom od samo par metara, ali
je takođe za izbegavanje veće greške potrebno precizno odrediti položaj
Zemlje u odnosu na sam satelit.
U. S. Naval Observatory je stala na čelo čitavog pokreta za očuvanje
tačnog vremena još od početka devetnaestog veka. Još 1845. godine,
opservatorija je prvi put ponudila svoje usluge javnom servisu: tačno u
podnese čuo gong tačnog vremena. Od 1865. vremenski signal se svakog
dana slao telegrafom u Western Union i sl. Već 1904. godine, U. S. Navy
Station je prvi put emitovala u svet signal tačnog vremena, baziran na
satovima koje je kontrolisala Opservatorija.
Pokušao sam da saznam od kada se signal o tačnom vremenu emituje u našoj
zemlji, ali da li treba da kažem da niko o tome nema blagog pojma? Ipak,
nisam odustao ... tražiću i dalje. Šta je za mene sat vremena gore–dole.
[1] To je lokalno vreme, koje predstavlja prosečan solarni dan, meren
između dve ponoći. Pre 1925., astronomsko vreme 00:00:00 je označavalo
podne, 12 časova posle građanskog vremena 00:00:00 koje se odnosilo na
ponoć.
[2] Temps Atomique International, International Atomic Time. Predstavlja
atomski vremenski standard koji prati merodavno vreme na Zemlji.
Predstavlja osnovu za Koordinisano univerzalno vreme (UTC) koje služi za
svakodnevno merenje vremena širom naše planete. Do 2007., TAI se nalazi
33 sekunde ispred UTC: 10 sekundi je dodato odmah na početku korišćenja
TAI (1972), plus 23 prestupne sekunde koje su dodate u UTC od 1972.
godine. ftp://maia.usno.navy.mil/ser7/tai-utc.dat U svetu postoji 300
atomskih časovnika koji su sinhronizovani.
[3] Temps Universel Coordonné, To je bio međunarodni vremenski standard
(ranije Srednje griničko vreme; GMT). U svetu postoji 42 ustanove koje
su vremenski autoriteti, i koje se međusobno sinhronizuju i održavaju
tačno vreme. U Americi, glavna ustanova je smeštena u U.S. Naval
Observatory (USNO) i u National Institute of Standards & Technology (NIST).
[4] Univerzalno vreme (ili UTC) je podeljeno na mnoge još preciznije
gradacije. UT0 predstavlja vremensku rotacionu skalu baziranu na
posmatranjima i standardnim geografskim širinama; UT1 je UT0
prepravljeno za efekte funkcionalne geo. širine polarnornog kolebanja
izazvanog pomeranjima jezgra unutar Zemlje, što dovodi do toga da se
ugao nagiba Zemljine ose menja (trenutno je blizu 23½ stepena, ali se u
periodima od oko 41.000 godina menja zbog nutacije za oko 1° od ovog
položaja). UT2 je UT1 prepravljeno za sezonske varijacije Zemljine
rotacije.
[5] Npr. sezonska težina snega i leda na kontinentima, cvetanje tundre u
Sibiru, ili sezona monsuna u Aziji.
[6] Danas atomski satovi mere frekvenciju sa preciznošću od 0,000 000
000 000 02 Hz, što je preciznost od 2 nanosekunde dnevno, odn. 1 sekunda
na 1.400.000 godina. Atom cezijumovog atoma se čuva u vakuumu od oko 10
bilionitih delova jedne atmosfere (10–13).
[7] Uređaj tipa "MHM 2010" proizvodi Symmetricom, Timing, Test and
Measurement Division. Težak je 227 kg i ima dimenzije 46 x 76 x 109 cm.
[8] Ali i za otkrivanje visokoenergetskih čestica koje su izbačene iz
crnih rupa, snimanje površina obližnjih zvezda u radio–domenu, kretanje
tektonskih ploča, regionalne deformacije tla, merenja brzine
gravitacije, varijacije u orijentaciji Zemljine ose, itd.
|
|
-
-
Hidrocentrala
Salakovac
-
Zgrada
opštine Modriča
-
Šalter sala Brčko Distrikta
|
|
|